SOUTH EASTERN EUROPEAN TIMES, INTERNET PORTAL, JUN 2007.

„Montenegro Curves“/ „Crnogorske krivulje“

Storija koju želim ispričati vašom srećom nije preduga; mojom žalošću nije radosna; a  tragedijom svih nas koji Crnu Goru gledamo očima uprtim u vrijeme buduće je poražavajuća.

Elem, zbog koncertnih obaveza spremah se na put za Italiju. More volim i riješih da umijesto standardnog aviona, odletim na talasima Jadrana, brodom, kako samo lijepo zvuči - „Sv. Stefan II“, još zvučnije kompanije „Montenegro Lines“ tj. Crnogorske linije.

Karta je kupljena 12. juna (za put 19.juna) u agenciji u Kotoru, koja nas je odmah sutradan, po kupovini karte, obavijestila o promijeni vremena polaska-umijesto u 22, u 18 časova; razlog-ide se prvo do albanske luke Drač. Lijepo, rekoh sebi, još ću i vidjeti malo albanske obale, stvarno nemam ideju kako to kod Njih izgleda!

Dani pred Italiju naporni, nagomilane obaveze na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Poslije dva sata spavanja, krećem avionom iz Beograda. Podgorica: sastanak jedan. Kotor: sastanaka dva. Luka Bar: sastanak sa stvarnošću.

Polazak broda je, bez da sam - zajedno sa 30tak ostalih putnika - obaviješten, pomjeren za 22 časa. Vrućina. Neljubazne službenice. Policajci koji igraju nekakvu igricu, fliper ili nešto takvog sadržaja.
Tražim da govorim sa „šefom“. Dobijam broj izvjesnog  gospodina Radeta Radomana, kojeg ljubazno molim da mi ovaj propust u informisanju i 5 nadolazećih, gluvih sati nadomijesti plaćanjem dnevnog boravka u najbližem hotelu. Preumoran sam.  „Ne dolazi u obzir“, biva odlučan odgovor sa druge strane. I dodatak: Obratite se  luci Drač (!) jer su oni krivi zbog kašnjenja - nisu odobrili ulazak „Sv. Stefana“. Stvar je vrlo, vrlo kompleksna“. Nije izgovorio, ali sam naslutio kako je ljut zbog neprofesionalnosti tih Albanaca! Nekrst se prekrstih.

Ne radi se ovdje o meni. Ne radi se toliko ni o vremenu. Još se manje radi o „kompleksnom problemu“, o luci Drač ili o Albancima. Radi se o jednom telefonskom pozivu. O našoj (ne)profesionalnosti. O principu. O ljubaznosti.
Ja sam svoju kartu uredno platio 250 Eura. Gospodin Radoman kao uostalom ni službenice na šalteru, niti jednog trenutka nijesu izgovorili besplatnu a dragocijenu riječ „izvinite“ ili „žao nam je“. Nisu ponudili da plate sok, kokice, kafu, pez-bombone,  Šta-God, kao Pokušaj Kompenzaciju. Ne, oni se nisu osjetili neprijatno. Zašto?-Zato što nemaju svijest o svojoj odgovornosti! O tome se ovdje radi. Taj gospodin Radoman prima neku lijepu platu. Možda je on inače sasvim fini gospodin, uopšte ne poričem. Ali za tu platu ima da radi posao kako treba jer vrijeme mnogih, uključujući sada i mene, očigledno, zavisi od njega!

Ono što je moglo i trebalo da se desi jeste samo par kratkih telefonskih poziva agencijama sa kojima inače posluje „Montenegro Lines“ i obavijesti iste o promijeni polaska. Da razjasnim-ovdje nije „viša sila“ koja je iznenada pomjerila polazak broda pa su svi, Bože moj, zatečeni. Ne! Dan je idealan za plovidbu (makar toliko znam o moreplovstvu), brod je ispravan (tako su mi rekli), i jedini razlog drastičnog kašnjenja su spomenuti „troublemakersi“ iz luke Drač!

Da li je uobičajeno  da se ovakve stvari dešavaju bez ikakve reakcije?! Da li je ovo adekvatan tretman putnika na početku sezone (ali i bilo kada) za turističku destinaciju kakva već jeste Crna Gora?! Ako jeste, onda povlačim svaku izrečenu riječ ali i svoje pravo da slične više izgovaram. Ako pak nije, gospodin Radoman treba da odgovara ne meni nego svim domaćim i inostranim putnicima koji su se toga dana zatekli u luci Bar. Treba da odgovara ministru Mladenu Lomparu za neprofesionalan odnos prema poslu koji obavlja. Ali ga gospodin Lompar prvo na odgovornost treba pozvati.

Specijalno za crnogorsku javnost, iz barskog kafića Bell,   

Ratimir Martinović
Pijanista
Profesor klavira, Akademija umetnosti, Univerzitet u Novom Sadu
Umjetnički direktor, KotorArt, nezavisna inicijativa u kulturi
Predsjednik, Evropska asocijacija klavirskih pedagoga Crne Gore 

Cogito“CG.YU