Nedelja 27.
Pozivi sa primorja. U septembru imam dogovore sa grupom kreativnih ljudi oko jednog pilot   projekta koji za cilj ima da Kotor definiše kao grad umjetnika i umjetnosti, što je njegova jedina mogućnost i u smislu turističkog razvoja. Ideja je da se na svakom trgu rađa umjetnost, da grad nema samo manifestacije, koje su postale najatraktivniji  produkt Crne Gore, već da na starim pjacama okupljamo umjetnike koji će stvarati, na očigled svih. Na jednoj slikari, drugoj glumci, trećoj muzičari, arhitekte, fotografi, keramičari.  Danas, Kotor nema trgove - pojeli su ih kafići. Nema ni palate, crkve-prekrile su ih tende. Možda je cijela ideja preuranjena.  Svjestan sopstvene utopije, branim se poslovicom: “Što je mrak oko tebe veći, to će biti veća  svjetlost, ukoliko zasvjetliš”.

Familija Martinović dobila je u srijedu, 23. avgusta svog prvog muškog nasljednika! Mali Pavle sutra stiže kući zdrav i prav. Ime je dobio po pokojnom dedi. Vjerujem da bi i on danas, poput mene- ponosnog strica, iako nepitan u cijeloj stvari, bio srećan primajući čestitke.

Ponedeljak, 28.
Gotovo da sam zaboravio kako izgleda Novi Sad i život u njemu. Prijao mi je taj zaborav skoro isto koliko mi prija i Novi Sad. Po nekim podacima danas je ovdje najveće gradilište u Evropi. I stvarno, čitavi kvartovi niču za manje od jednog godišnjeg doba. Jedino što smrdi u cijeloj toj priči jesu razne inicijative za nazive ulica. Ako je cijena ovih novih kvartova i popločanih ulica, pečat sramne prošlosti, onda je bolje da se do neke bliske budućnosti tj.lokalnih izbora, zadovoljimo blatnjavim ulicama nepostidnih naziva. Nemojte ništa da gradite! Lakše će se podnijeti blato pod nogama nego zla simbolika natpisa nad glavama.
-Poslije 3 dana, sjedam ponovo za klavir, moj bjeg od ovakve stvarnosti. Potvrđeni datumi resitala i kurseva u Engleskoj za novembar i mart. Prije toga, koncerti u oktobru…

Utorak, 29.
Kiša i sivilo. 29.avgust,  17 je stepeni. Apokaliptično slutim da su ovo su tek nagovještaji velike osvete prirode za svo zlo ljudskog roda. Ili da parafraziram Ahtisarija -Mnogo smo grešni kao rasa!
-Provjeravam mailove. Koncerti u Hrvatskoj  i Mexicu u novembru/decembru, tome se radujem. To znači i koncerte u SAD-u ali i brčkanje u Atlantiku u sred zime. Šta ću, rođen sam na Mediteranu- mora i sunca mi nikad dosta!
Stižu ponude iz Kanade sa saradnju sa KotorArt-om.. Ove godine obilježili smo pet godina postojanja sa svega jednim koncertom-Mozartovim Rekvijemom. Razlog-oproštaj od našeg počasnog predsjednika don Branka Sbutege. Bio je nevjerovatan, različit, obrazovan, angažovan na toliko strana. Čuo sam skoro kako je šteta da don Branko, sa svojim kapacitetom nije ostavio dovoljno traga-ni objavljene knjige, ni pjesme, ni titule u crkvenoj hijerarhiji… Ražalostilo me to neshvatanje i ta glupa potreba za materijalozovanjem nečije egzistencije. Ono što ostaje poslije nečijeg odlaska ne mjeri se brojem knjiga, nagrada, novinskih članaka, uspjesima…sve to prije ili kasnije ode uz vjetar. Nečija nazovi “veličina” počinje  upravo tamo gdje prestaju dometi sujeta. Ona leži u iskrenosti svjedočanstva jednog posvećenog života, i u prostoru koje zauzima u dušama onih koji ostaju… e,  TO je don Branko ostavio za sobom! Zar se može više?!

Srijeda, 30.
Još jača kiša i još veće sivilo. Napolju 13 stepeni.Vozim do centra Beograda punih pola sata-saobraćaj u potpunom kolapsu. Čujem komentar na studiju B: “Beograd danas izgleda kao prava metropola - velike  gužve učinile su da liči na  Big Apple”! Sudeći po tome, onda je i Kotor tokom ljetnjih mjeseci, ako ne Big Apple tj. Velika Jabuka tj. Njujork, onda nekakav Small Melon tj. Mala dinja tj. recimo …makar Berlin…. Kakva glupost! Sami beograđani ne znaju zašto je Beograd - BEOGRAD! A Beograd jeste svet!
Ali zato svi crnogorci misle da znaju šta čini Crnu Goru čini svijetom! More, sunce, plaže, planine. Nije nego! Skoro me jedan funkcioner prosvjetli rekavši mi kako je poslije 21. maja Crna Gora postala Hit u Evropi.Doduše, cijene nekrentina stalno rastu, stranaca je sve više, vrti se reklama na Euro newsu i CNN-u, ali vode i struje u otadžbini još uvijek nema dovoljno. Nema nikoga na autobuskim i željezničkim stanicama da ljubazno odgovori na uobičajena, neuvrijedljiva pitanja. Ne daj bože da vam sudbina namjeni da se olakšate u toaletima spomenutih stanica! Pa ipak je Crna Gora prije svih stekla titulu ekološke države, zato se prestrašnom higijenom u toaletima treba sugerisati svođenje tih neekoloških radnji na minimum. Ali, pored svega, Crna Gora, naročito poslije 21. maja,  Jeste svijet! I tek treba biti  njegov ponosni dio! Samo što neki u njoj to nikako da prihvate!

Četvrtak, 31.
Čitam u novinama-Češka ukinula vize za građane Crne Gore! Odluka stupa na snagu odmah! Eto, da sam znao mogao sam dogovoriti sa urednicima da dođem lično do Praga i iz studija pročitam skice moje sedmice. U Pragu sam poslednji put bio 98, na jedan dan! Eh!
Provodim nekoliko dana u Beogradu: prijatelji, sastanci, obaveze…

Petak 1. septembar
Nije mi jasno da li je već ili je tek 1. septembar. Datum kaska za vremenskim prilikama kao što ja imam osjećaj da godine kaskaju zamnom. Kako-bilo! Znam samo da mi je još malo više od  mjesec dana ostalo do 30te. Meni je to bitan datum.. Ono što još pokušavam da saznam, to je da li mogu nekako godine da prilagodim životu ili ipak moram život godinama. U raskoraku, uvijek…